Grčki hram
From Wikipedia, the free encyclopedia
U grčkoj arhitekturi najvažnija zgrada bio je hram. Hram se razvija iz mikenskog megarona - središnjeg pravokutnog prostora sa stupovima. Od drvene "kuće" gdje se sklanjala skulptura božanstva, postepeno je nastala monumentalna kamena građevina na stepenastoj platformi (stilobatu), s pravokutnim tlocrtom.
Naos ili cela je temeljni centralni prostor grčkog hrama okružen zidovima u kojemu se obično čuvao kip božanstva kojemu je hram posvećen. Ispred naosa stoje stupovi koji nose arhitrav pred-prostora (anta), na arhitravu počiva drveni krov na dvije plohe popločan crijepom od opeke. Kasnije hramovi postaju sve bogatiji, dodavanjem isprva još jednog trijema na stražnjoj strani hrama, a zatim predprostora koji je izvana omeđen nosivim stupovima koji na stilobatu okružuju cijeli hram.
S tijesnim i mračnim svetištima, a jasnim i otvorenim pročeljem s ritmom brojnih stupova, grčki hram je više vanjska nego unutarnja arhitektura. Hramovi mogu varirati prema veličini građevine ili regionalnim sklonostima, ali njihove osnovne crte toliko su slične da je podesno sagledati ih u jednoj uopćenoj "tipičnoj" osnovi. To jedinstvo grčkih hramova nazivamo redom, a redovi se razlikuju po svojoj kombinaciji elemenata osnove (stilobata), nosača (zidova i stupova) i tereta (arhitrava i krovišta). Najstariji grčki stil je dorski red koji se potpuno razvija tek u klasičnom razdoblju.
Osobito je stup značajan za grčku arhitekturu jer prema njegovom izgledu, možemo govoriti u kojem su stilu izgrađeni hramovi. Stup je okomiti nosač tereta, a sastoji se od tri dijela: podnožje (baza), trup (tijelo), kapitel (glava). Rijetko je napravljen od jednog komada nego se cilindrični valjci (tamburi) nadostavljaju jedan na drugi s gotovo neprimjetnim sastavima. Širina stupa, osobito širina pri dnu, određuje i sve ostale mjere u hramu - ona je modul, mjera. Stup nije gladak, u njegovu vertikalu urezani su uzdužni plitki žljebovi koje nazivamo kanelurama (franc. cannelle, cannelure = cijev, žlijeb) ili kanelirima.
Stup redovito počiva na podnožju iz kojega se izdiže trup stupa, a završava s kapitelom ili glavicom stupa (lat. capitulum = glavica).
Grci su stvorili tri arhitekturalna sustava i po tome razlikujemo i njihove stilove:
U klasičnom razdoblju javlja se još nekoliko vrsta hramova, kao što su:
- Apteralni hramovi
- Hram in antis
- Prostil
- Amfiprostil
- Pravokutni peristilni hramovi
- Peripter - najomiljeniji tip hrama, broj stupova na dužoj strani je jednak dvostrukom broju stupova na frontalnom dijelu (Partenon);
- Pseudo peripter (lažni peripteros) - bočni stupovi nisu slobodni, vežu se za cele;
- Dipter - kao i peripteros ima predvorje sa stupovima oko cijele građevine, ali u 2 reda;
- Pseudo dipter - sličan pseudodipterosu samo na dužim stranama ima jedan slobodan red stupova, a jedan red vezan za zid cele;
- Hramovi na kružnoj osnovi
- Monopter - hram kružne osnove u čijem se središtu nalazi kultni kip okružen stupovima. Nema kultne prostorije tj. cele.
- Tolos - hram kružne osnove, kod kojeg kružnu celu ovjenčavaju stupovi.
Najstariji kameni hram od kojeg postoje znatniji ostaci je Herin hram u Olimpiji. Sagrađen je krajem 7. stoljeća prije Krista. Sačuvan je njegov stilobat, ili osnovica postolja, nekoliko stupova i ostaci naosa ili svetišta.