Parabolični kolektor
From Wikipedia, the free encyclopedia
Parabolični kolektor ili PTC (engl. Parabolic Trough Collector) je vrsta sunčevog kolektora koja se koristi kod sunčevih termoelektrana. On je konstruiran kao parabolično zrcalo (obično prevučeno srebrom ili poliranim aluminijem), u čijem se žarištu nalazi Dewarova cijev ili vakumirano staklo, čime je moguće spriječiti toplinske gubitke kondukcijom i konvekcijom. Sunčeva svjetlost se odbija od paraboličnog zrcala, nakon čega se koncentrira u žarištu i radno sredstvo (sintetičko ulje, rastopljena sol ili para pod tlakom) unutar vakuumirane staklene cijevi se grije i do 400 °C.[1]
Iako su parabolični kolektori namijenjeni prije svega za proizvodnju električne energije, uspješno se koriste i za:
- pripremu tople vode,
- zagrijevanje i hlađenje objekata,
- postupak desalinizacije,
- industrijske postupke (proizvodnja pare, sterilizacija, pasterizacija, kao i ostale postupke u metalskoj i kemijskoj industriji)
Prosječna vrijednost stupnja toplinskog iskorištenja, kod ovog tipa sunčevih elektrana, je oko 15 %. Tijekom ljetnih mjeseci, kada su i vrijednosti insolacije najveće, stupanj iskorištenja iznosi 24 % (maksimalno 30 %).[2]