Tit Flavije
From Wikipedia, the free encyclopedia
Tit Flavije Vespazijan, ili često nazivan samo Tit ili Tito (30. prosinca 39. – 13. rujna 81.) vladao je Rimskim Carstvom od 79. – 81.
Tit je bio najstariji sin cara Vespazijana. Iako kao nasljednik cara Vespazijana i nije bio vrlo omiljen, kasnije se ispostavilo da je bio jedan od najboljih careva koje je Rim imao. Tit je bio, po karakteru, sušta suprotnost svom bratu Domicijanu, kojeg je vrlo detaljno opisao tadašnji rimski povjesničar Tacit. Svetonije navodi kako je car uzvikivao rečenicu: "Prijatelji, izgubio sam dan!", kada nije uspio učiniti neko dobro djelo. Ugušio je ustanak Židova u Judeji i naselio Židove po carstvu. Dovršio je gradnju Koloseuma koju je započeo njegov otac Vespazijan. Iz napunjene državne blagajne, novac je uložio na dijeljenje žita narodu i brojne utrke kola. Za Titove vladavine dogodila se erupcija vulkana Vezuva, 29. lipnja 79. godine, i grad Pompeji je bio uništen kao i napuljski zaljev. Osim toga, 80. godine požar je poharao i Rim. Tit je bio vrlo darežljiv u obnovi Rima, pa je tako i postao omiljen u narodu. Poznato je i to da se je, dok je boravio u Jeruzalemu, zaljubio u Bereniku od Cilicije, sestru Agripe II., židovskog kralja. Poslije njegove smrti, naslijedio ga je mlađi brat Domicijan.