Rimska književnost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Rimska književnost obuhvata period od prvih pisanih spomenika na latinskom jeziku do kraja antičkog doba 529. god. n. e. Ona se tokom ovih dvanaest vekova nije ravnomerno razvijala i svoje najviše umetničke domete dosegla je znatno kasnije od početaka rimske političke i kulturne istorije. Pisana je na latinskom jeziku, ali se tradicionalno naziva rimskom, i to zato što prema imenu grada Rima i država i čitava civilizacija nose naziv rimska, te zato što propašću rimskog društva ne prestaje književnost na latinskom jeziku, već ona živi od srednjeg veka pa gotovo sve do naših dana. Ali ona po književno-estetskim i društvenim odlikama pripada nacionalnim književnostima u čijem je okviru nastala, pa je za razliku od rimske zovemo latinskom književnošću.
Rimska književnost tradicionalno se deli na pet razdoblja:
- Pretknjiževno doba (od prvih pisanih spomenika do 240. st. e.);
- Arhajsko doba (240. ― 80. st. e);
- Klasično doba (80. st. e. ― 14. n. e.), u okviru kojega razlikujemo:
- Ciceronovo doba (80. ― 30. st. e.);
- Avgustovo doba (30. st. e. ― 14. n. e.);
- Ciceronovo doba (80. ― 30. st. e.);
- Doba novog stila (14. ― 117. n. e.);
- Kasnoantičko doba (117. ― 529. n. e.).