Zasićenje boje
From Wikipedia, the free encyclopedia
Zasićenost, hromatičnost ili punoća su opažene boje koji se odnose na hromatski intenzitet. Kao što je formalno definisala Međunarodna komisija za iluminaciju (engl. ), oni opisuju tri različita aspekta hromatskog intenziteta, ali izrazi se često koriste slobodno i naizmenično u kontekstima u kojima ti aspekti nisu jasno razgraničeni. Precizna značenja pojmova variraju u zavisnosti od toga od kojih drugih funkcija zavise.
- Zasićenost je „atribut vizuelne percepcije koji uslovljava da je opažena boja područja izgleda manje ili više hromatska“.[1][2] Zasićenost koju izaziva objekat ne zavisi samo od njegove spektralne reflektanse, već i od jačine osvetljenja, i povećava se sa potonjim, osim ako je osvetljenost veoma velika (Hantov efekat).
- Hromatičnost je „zasićenost područja koje se procenjuje kao proporcija osvetljenosti slično osvetljenog područja koje deluje belo ili visoko transmitujuće“.[3][2] Konsekventno, hromatičnost uglavnom zavisi samo od spektralnih svojstava, i kao takva se smatra da opisuje u boju predmeta.[4] To je koliko se različitom od sive iste svetline čini da je takva boja predmeta.[5]
- Punoća je „zasićenost područja ocenjena srazmerno njegovoj sjajnosti“,[6][2] što je zapravo opažena sloboda od beličaste svetlosti koja dolazi iz tog područja. Objekat sa datom spektralnom reflektansom pokazuje približno konstantnu zasićenost za sve nivoe osvetljenja, osim ako je osvetljenost veoma visoka.[7]