Velika Kneževina Litvanija
bivša država / From Wikipedia, the free encyclopedia
Velika Kneževina Litvanija (bjeloruski: Вялікае Княства Літоўскае; litvanski: Lietuvos Didžioji Kunigaikštystė; poljski: Wielkie Księstwo Litewskie; latinski: Magnus Ducatus Lituaniae) bila je srednjevjekovna multikulturalna država koja je tokom svoje najveće teritorijalne ekspanzije obuhvatala teritorije današnje Bjelorusije i dijelove Ukrajine, Latvije, Poljske i Rusije.
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Velika Kneževina Litvanija Великое князство Литовское, Руское, Жомойтское и иных |
||||||
---|---|---|---|---|---|---|
c. 1236–17951
|
||||||
|
||||||
Položaj na karti
|
||||||
Glavni grad | ||||||
Državno uređenje |
|
|||||
• 1236–1263 |
Mindaugas (prvi) | |||||
• 1764–1795 |
Stanisław August Poniatowski (zadnji) | |||||
Zakonodavstvo | ||||||
Valuta | grivnja, zlota |
Ujedinjenje litvanskih plemena započelo je krajem 12. stoljeća kako bi otklonili prijetnju od Teutonskih i Livonskih vitezova. Mindaugas, prvi vladar Velike Kneževine Litvanije, proglašen je katoličkim kraljem Litvanije 1253. Nakon ubistva Mindaugasa, paganski kneževi su ponovo došli na litvanski tron. To se promijenilo kada je veliki vojvoda Jagelo potpisao Krevsku uniju 1386, donoseći dvije velike promjene u historiji Velike Kneževine Litvanije; prelazak na katoličanstvo i uspostavljanje dinastijske unije između Velike Kneževine Litvanije i Kraljevine Poljske. Vladavina Vitolda Velikog obilježila je i najveće teritorijalno širenje Velike Kneževine Litvanije i poraz Teutonskih vitezova u bici kod Grinvalda 1410. Ova pobjeda je označila uspon litvanskog plemstva. Nakon Vitoldove smrti, odnos Velike Kneževine Litvanije sa Kraljevinom Poljskom se znatno pogoršao jer su litvanski plemići, uključujući dinastiju Radvila, pokušali razbiti personalnu uniju sa Poljskom. Međutim, neuspješni ratovi sa Velikom Kneževinom Moskvom prisilili su personalnu uniju da ostane netaknuta.
Na kraju je Lublinska unija 1569. stvorila novu državu Poljsko-Litvansku Uniju. U novoj državi Velika Kneževina Litvanija zadržala je političku samostalnost, imajući odvojena ministarstva, zakone, vojsku i riznicu. Unija je raskinuta donošenjem novog ustava 3. maja 1791. stvaranjem jedne države Poljske, s jednim monarhom, jednim parlamentom i bez litvanske autonomije. Ubrzo nakon toga, unitarni karakter države potvrđen je usvajanjem Uzajamne garancije dviju nacija. Međutim, novoformiranu državu napala je Rusija 1792. i njenu teritoriju podijelila između Ruskog carstva, Kraljevine Pruske i Austrije 1795.