User:Imbehind/sandbox
From Wikipedia, the free encyclopedia
Evolucija je naziv za proces uslijed kojeg dolazi do promjena nasljednih osobina bioloških populacija tijekom velikog broja uzastopnih generacija.[1][2] Evolucijski procesi dovode do bioraznolikosti na svakom nivou biološke organizacije, uključujući nivoe vrsta, individualnih organizama i molekula.[3]
This is the user sandbox of Imbehind. A user sandbox is a subpage of the user's user page. It serves as a testing spot and page development space for the user and is not an encyclopedia article. Create or edit your own sandbox here. Other sandboxes: Main sandbox | Template sandbox Finished writing a draft article? Are you ready to request review of it by an experienced editor for possible inclusion in Wikipedia? Submit your draft for review! |
Neprestano formiranje novih vrsta (specijacija), promjene unutar vrsta (anageneza) i nestanak vrsta (izumiranje) tijekom cijele evolucijske povijesti života na Zemlji obilježeno je pojavom brojnih zajedničkih morfoloških i biokemijskih osobina organizama, uključujući i međusobno identične sekvence DNK.[4] Ove zajedničke osobine su sličnije među vrstama koje dijele nedavnog zajedničkog pretka i mogu se koristiti kako bi rekonstruirali biološko "stablo života" zasnovano na evolucijskim poveznicama (filogenetika) koristeći kako postojeće žive vrste tako i fosile. Fosilni zapisi u sebi uključuju prikaz prograsije u razvoju živoga svijeta od ranog biogenog grafita,[5] preko fosila mikrobnih naslaga ,[6][7][8] do fosiliziranih višestaničnih organizama. Svi danas postojeći oblici bioraznolikosti su oblikovani procesima specijacije, ali i izumiranja.[9]
Sredinom 19. stoljeća Charles Darwin je postavio znanstvenu Teoriju evolucije putem prirodnog odabira koju je objavio u svojoj knjizi Postanak vrsta (1859) te ga zbog toga danas smatramo ocem kako Teorije o evoluciji tako i moderne biologije. Iako Teorija evolucije ne objašnjava kako je život nastao, u potpunosti objašnjava svu raznolikost života koju danas susrećemo i smatra se najvažnijom teorijom iz područja znanosti o životu na kojoj se temelje sva suvremena istraživanja i znanstvene spoznaje u biologiji. Iz temeljnih postulata teorije evolucije nužno proizlazi i teorija o zajedničkom porijeklu odnosno pretpostavlja postojanje posljednjeg univerzalnog zajedničkog pretka, životnog oblika koji je živio prije 3.5 - 3.8 milijardi godina i koji predak svim danas poznatim živim vrstama.[10][11][12][5][6][8] Teoriju o univerzalnom zajedničkom porijeklu je također prvi formulirao Darwin.
Evolucija putem prirodnog odabira je proces koji je temeljen na opažanju da živi svijet u pravilu proizvodi ukupno više potomstva nego što to potomstvo ima mogućnost preživljavanja te na činjenicama koje znamo o populaciji: 1) osobine variriaju među jedinkama u smislu morfologije, fiziologije i ponašanja (fenotipska varijacija), 2) različite varijacije uzrokuju različite stope preživljavanja i reprodukcije (diferencijalna prilagođenost) i 3) osobine se mogu prenositi iz generacije u generaciju (nasljeđivanje sposobnosti preživljavanja).[13] Zbog toga su jedinke u svakoj novoj generaciji neke populacije zamijenjene potomstvom onih roditelja koji su bolje prilagođeni i imaju veće šanse za preživljavanje i razmnožavanje u okolišu u kojem se prirodan odabir odvija.
Spomenuti način djelovanja evolucije stvara privid svrhovitosti ili usmjerenosti ka cilju samog procesa prirodnog odabira koji naizgled ciljano stvara i prilagođava nužne osobine organizma funkcionalnoj ulozi koju obavljaju (telenomija).[14] Procesi po kojima se promjene odvijaju iz generacije u generaciju nazivamo evolucijskim procesima i mehanizmima.[15] Četiri najčešće spominjana mehanizma su su prirodan odabir (uključujući i seksualnu selekciju), genetski otklon, mutacije i genetski tok uslijed genetskih primjesa. Mutacije i genetski tok uzrokuju varijacije, a prirodna selekcija i genetski otklon ih probiru.
Početkom 20. stoljeća moderna evolucijska sinteza je integrirala klasičnu genetiku Gregora Mendela sa Darwinovom Teorijom evolucije putom prirodnog odabira kroz disciplinu populacijske genetike, a ključna važnost prirodnog odabira kao uzroka procesa evolucije je prihvaćena u svim granama biologije. Štoviše, prethodni stavovi i razmišljanja o evoluciji, kao što su ortogeneza, evolucionizam te hipoteze o "prirodnom" smijeru evolucijskog procesa u smislu stalnog trenda uvećanja kompleksnosti živih organizama, postaju suvišni i više se ne smatraju znanstvenima.[16] Znanstvenici nastavljaju proučavati različite aspekte evolucijske biologije postavljajući i testirajući nove hipoteze, stvarajući nove matematičke modele teorijske biologije, kao i biološke teorije, koristeći empirijske podatke, te i dalje provode opsežne eksperimente na terenu i u laboratoriju.
U smislu praktične primjene, naše razumijevanje evolucije je bilo ključno u razvoju brojnih novih znanstvenih disciplina kao i industrijskih polja primjene stečenih spoznaja o evoluciji, uključujući posebno poljoprivredu, ljudsku i veterinarsku medicinu, kao i znanost o životu uopće. [17][18][19] Otkrića u evolucijskoj biologiji značajano su utjecala ne samo na tradicionalne znanstvene discipline na polju biologije nego i na druge akademske discipline, uključujući biološku antropologiju, evolucijsku psihologiju pa čak i na informacijske znanosti, a posebno na razvoj umjetne inteligencije i primjenu genetskih algoritama nastalih na principima Darwinove teorije evolucije na rješavanje problema optimizacije u računalnim znanostima.[20][21]