Antarktički poluotok
From Wikipedia, the free encyclopedia
Antarktički poluotok, poznat kao O'Higginsova zemlja u Čileu i Tierra de San Martín u Argentini, a izvorno kao Grahamova zemlja u Ujedinjenom Kraljevstvu i poluotok Palmer u Sjedinjenim Američkim Državama, najsjeverniji je dio kopnene Antarktike.
Antarktički poluotok dio je većeg poluotoka Zapadne Antarktike, isturen 1300 km od linije između rta Adams (u Weddellovom moru) i točke na kopnu južno od otočja Eklund. Ispod ledene ploče koja ga prekriva, Antarktički poluotok sastoji se od niza kamenih otoka odvojenih dubokim kanalima čija dna leže na dubinama znatno ispod trenutne razine mora. Spaja ih uzemljena ledena ploča. Ognjena zemlja, najjužniji vrh Južne Amerike udaljen je oko 1000 km.[1]
Površina Antarktičkog poluotoka iznosi 522 000 km² i 80% nje prekriveno je ledom.[2]
Morski ekosustav oko zapadnog kontinentalnog pojasa Antarktičkog poluotoka bio je izložen brzim klimatskim promjenama. Tijekom proteklih 50 godina, topla, vlažna morska klima sjevernog dijela zapadnog kontinentalnog pojasa pomaknula se prema jugu. Ova klimatska promjena sve više istiskuje nekoć dominantnu hladnu, suhu kontinentalnu antarktičku klimu. Ovo regionalno zatopljenje uzrokovalo je poremećaje na više razina u morskom ekosustavu, kao što je povećani prijenos topline, smanjeni opseg i trajanje morskog leda, lokalno smanjenje broja Adelijskih pingvina ovisnih o ledu, povećanje broja žutonogih i ogrličastih pingvina otpornih na led, promjene u sastavu zajednice fitoplanktona i zooplanktona kao i promjene u regrutaciji krila, brojnosti i dostupnosti predatorima.[3][4][5]
Antarktički poluotok trenutno je prošaran brojnim istraživačkim postajama, a države su višestruko polagale pravo na suverenitet. Poluotok je dio spornih i preklapajućih zahtjeva Argentine, Čilea i Ujedinjenog Kraljevstva. Nijedna od ovih tvrdnji nema međunarodno priznanje i, prema Sustavu ugovora o Antarktiku, dotične zemlje ne pokušavaju ostvariti svoje zahtjeve. Britansko pravo, međutim, priznaju Australija, Francuska, Novi Zeland i Norveška. Argentina ima najviše baza i osoblja stacioniranog na poluotoku.