Mehanička tehnologija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Mehanička tehnologija je stariji naziv za skup znanja, vještina te postupaka u preradi metala, polimera, drva i drugih sirovina ili poluproizvoda u konačne proizvode. Postupci obuhvaćaju:
- izvorno oblikovanje (lijevanje i sinteriranje, brizganje polimera i drugo),
- deformacijsko oblikovanje (valjanje, kovanje, duboko vučenje, provlačenje, prešanje, prosijecanje),
- obradu odvajanjem čestica (rezanje, blanjanje, bušenje, tokarenje, glodanje, brušenje, poliranje),
- spajanje (zavarivanje, lemljenje, lijepljenje, zakivanje),
- toplinsku obradu metala (žarenje, kaljenje, popuštanje, poboljšanje, normalizacija, otvrdnjavanje površine),
- inženjerstvo površina (različiti toplinski i elektrokemijski postupci kao na primjer elektroplatiranje ili cinčanje).[1]