Neuroprijenosnik
From Wikipedia, the free encyclopedia
Neuroprijenosnici (neurotransmiteri, NT) su kemijske tvari u ulozi komunikacijskih sredstava među neuronima. Te tvari prenose živčani impuls od stanice do stanice.[1]
Mogu biti inhibicijski (depolarizacijski) i facilitacijski (hiperpolarizacijski). Obično ih se u sinaptičku pukotinu izluči previše, pa se procesom ponovne pohrane ponovno vraćaju u presinaptički mjehurić ili ih posebni enzimi razgrađuju. Višak i manjak neurotransmitora uzrokuje psihičke i mentalne poremećaje. Neuroprijenosnici se sintetiziraju u živčanim završetcima (sinaptičkim), u sinaptičkoj pukotini djeluju kao prenositelji električnih signala između neurona.
Neuroprijenosnike dijelimo u četiri osnovne skupine:
- acetilkolin
- monoamini: katekolamini (adrenalin, noradrenalin i dopamin), indolamin (serotonin i melatonin), i histamin
- aminokiseline: glutamat ili glutaminska kiselina, GABA i glicin
- peptidi