Pseudonim
From Wikipedia, the free encyclopedia
Pseudonim (grč. ψεῦδο = lažno, ονυμα = ime) jest izmišljeno, lažno, drugo ime pomoću kojega se neka osoba predstavlja s ciljem pritajivanja svog pravog identiteta ili kao način da se osoba predstavi u drugom svijetlu ili za razbijanje predrasuda oko porijekla, religijske ili druge pripadnosti, rodnosti, seksualne orijentacije i drugog. Može da se nazove umetničkim imenom, kao i aliasom (od latinskog aliās - na drugi način) ili akronimom a.k.a (od engleskog also known as - takođe poznat kao). Kod pisaca se koristi i francuski izraz nom de plume (ime iza pera).
Pseudonim je poznat još u antici, u vreme humanizma veoma je omiljen: imena se latiniziraju i greciziraju (Neander - Neumann; Agricola - Bauer i sl.) U XVI i XVII veku pseudonim je moda i pravilo i upotrebljavaju ga skoro svi pisci, naročito u obliku - anagrama. U XIX veku pseudonim istiskuje pravo ime pisca tako da su mnogi i poznati samo pod izmišljenim imenom: Bomarše - Caron, Stendal - Anri Bejl.
Oblici pseudonima su anagram, kriptogram, prenonim (pisci čija su imena bila duga skraćivali su ih tako da su se potpisivali samo imenom, bez prezimena), hagionim, frazeonim (umesto potpisa upotrebljava se fraza: "Hroničar", ili "Amerikanac" - Dž. F- Kuper. Ovakav tip pseudonima češći je u novinarstvu nego u književnosti), čest je pseudandronim (iza muškog imena skriva se žena pisac Džordž Eliot - Meri En Evans). Ime se skrivalo jer je vladalo ubeđenje da je nepristojno da žene pišu. Postoji i pseudoginim (muškarac se potpisuje ženskim imenom: Klara Gazil - Prosper Merime), ali je ređi.
Razlog skrivanja pravog imena može biti različit i najčešće je to želja za promenom imena, pogotovo kod mladih, još nepoznatih pisaca ili ambicija da se zvučnijim imenom lakše probiju do slave kod medijskih ličnosti. Ređe je posledica opreznosti zbog straha od neke odgovornosti. Pseudonime obično upotrebljavaju mladi pisci da bi svojim novim imenom nešto sugerisali (Maksim Gorki, J. Grobarov)