Velika Kneževina Litvanija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Velika Kneževina Litvanija (ruten. Велїкое кнꙗзство Лїтовское, stari litvanski: Didi Kunigiste Letuvos, lit. Lietuvos Didžioji Kunigaikštystė, lat. Magnus Ducatus Lituaniae, polj. Wielkie Księstwo Litewskie) je bila kneževina koje se prostirala na teritoriji današnjih država: Litvanije, Belorusije, i delova Ukrajine, Rusije i Poljske.[1][2]
|
Iako je Litvanska velika kneževina vladala širokim oblastima istočne Evrope, tokom vremena su istočnoslovenske kulture i jezici postali dominantni. Veliki kneževi su sebe smatrali valjanim naslednicima vladara Kijevske Rusije. Nosili su titulu: Veliki knez (magnus dux) Litvanije, Samatije i Rusije. Početkom 16. veka rodilo se rivalstvo Poljske i Litvanije u borbi za „Rusko nasleđe“.