Vizantijsko-bugarski ratovi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Vizantijsko-bugarski ratovi su bili serija ratova i konflikta nižih razmera na Balkanskom poluostrvu od petog veka n. e. sve do propasti obe države. Ratovi su obeleženi raznovrsnim ishodima sve do pojave Osmanlija na Balkanskom poloustrvu, kada su obe balkanske države izgubile svoj uticaj na Balkanu. Prvi sukobi Vizantije počele su sa osnivačima Bugarske (Prabugarima) nakog njihovog pojavljivanja na Balkanskom poluostrvu oko V veka n. e., a postali su intezivniji posle velike pobede vojske prabugarskog hana Asparuha nad vojskom Vizantijskog carstva 680. n. e. kada je osnovano Prvo Bugarsko Carstvo.
Vizantijsko-bugarski ratovi | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Segment istorije Vizantije | |||||||
(Gore desno) Bitka kod Anhijala, (dole desno) Han Omurtag, (gore levo) Nićifor Foka, (dole levo) Vizantijski i bugarski carevi na mirovnim pregovorima. | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Vizantijsko carstvo | Prvo Bugarsko carstvo Drugo Bugarsko carstvo |
Tokom sledećih vekova, Bugari i Vizantija su konstantno dolazili u sukob. Naznačajniji od tih sukoba su vojni pohodi vizantijskog cara, Konstantina V, protiv Bugarske između 755. i 776. n. e. godine, kao i bugarska pobeda nad Vizantijom 811. n. e., kada su bugarske trupe predvođene carom Krumom uspele da zarobe vizantijskog cara Nićifora I. Krumov sin i naslednik Omurtag posle očeve smrti 814. n. e., sklopio je tridesetogodišnji mirovni sporazum sa Vizantijom, nasuprot sukobima koji su usledili. 864. n. e. Bugarski car Boris I posle krvavih sukoba sa paganskom bugarskom aristokratijom, krstio se hrišćanin. Rat između Vizantije i Bugara se ponovo pojačao na punoj snazi tokom vladavine Simeona I, nazvanog i Velikog, (893-927), koji je uspeo da potisne Vizantiju ali je bio neuspešan u njegovom pokušaju da stvori jednu veliku istočnu evropsku imperiju.
Tokom 960ih, Vizantija je zatražila pomoć Kijevskih Rusa radi potiskivanja oslabljene Bugarske. To je dovelo do sukoba između Rusa i Vizantije i konačne Vizantijske pobede nad Rusima, 971. što je i okončalo i prvo, kratkotrajno, osvajanje Bugarske od strane Carigrada. Bugarsko carstvo je uspelo da se oporavi pod Samuilom i da povrati svoju moć zbog građanskih ratova i afera koje su zadesile Vizantiju tokom druge polovine 10-og veka, međutim Vizantija predvođena Vasilijem II, uspela je da nanese seriju poraza oporavljenom Samuilovom carstvu, i 1014 u Klidiju da potpuno slomi Samuilove trupe. Osvajane preostale Bugarske je okončano 1018. Zbog njegovih vojničkih podviga ali prvenstveno zbog njegove brutalnosti, vizantijski car, Vasilije II je ostao u istoriji zabeležen kao "Bugaroubica".
Bugari su podigli ustanak protiv Vizantije 1040-41, kao i 1070ih i 1080ih koji su bili ugušeni od Vizantijske vojske. Međutim 1185., Teodor Petar i Ivan Asen su podigli ustanak, što oslabljena Vizantija nije mogla da uguši. To do stvaranja Drugog Bugarskog carstva. Posle pada Carigrada u ruke krstaša, 1204., bugarski car Ivan Kalojan je zatražio savezništvo od krstaša koje su oni odbili, tako se on okrenuo Vizantijskoj carevini Nikeji, sa kojom je sklopio zavezništvo. Iako njegov naslednik Boril je sklopio savezništvo sa Latinskom carevinom Carigrada, njegovi naslednici su ostali saveznici Nikeji koja je povratila Carigrad 1261. Vizantija je povratila pojedine Tračke gradove od strane Bugarske, koje je posle izgubila ponovo od bugarskog cara Teodora Svetoslava. Vizantijsko-bugarski odnosi su ostali napeti sve do srpske dominacije Balkana pod carom Dušanom, i posle toga, sve do konačne Otomanskog osvajanja Balkana mada od tada već obe carevine su igrale drugorazrednu ulogu na Balkanu.