Kršenje autorskih prava
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kršenje autorskih prava (kolokvijalno zvano piratstvo ili piraterija) upotreba je radova zaštićenih zakonom o autoriskim pravima bez dozvole za upotrebu gde je takvo dopuštenje potrebno, čime se na taj način povređuju određena ekskluzivna prava dodeljena vlasniku autorskih prava, kao što je pravo reprodukcije, distribucije, prikazivanja ili izvođenja zaštićenog dela ili pravljenja izvedenih dela. Nosilac autorskih prava obično je tvorac dela, izdavač ili druga kompanija kojoj su autorska prava dodeljena. Nosioci autorskih prava rutinski se pozivaju na zakonske i tehnološke mere radi sprečavanja i kažnjavanja kršenja autorskih prava.
Sporovi o kršenju autorskih prava obično se rešavaju direktnim pregovaranjem, procesom obaveštenja i uklanjanja, ili sudskim sporom pred građanskim sudom. Masovna ili velika komercijalna kršenja, posebno kada se radi o falsifikovanju, ponekad se progone putem krivičnog pravosudnog sistema. Promena javnih očekivanja, napredak digitalne tehnologije i sve veći doseg Interneta doveli su do tako raširenog, anonimnog kršenja zakona da se industrije zavisne od autorskih prava sada u manjoj meri fokusiraju na potragu za pojedincima koji onlajn traže i dele sadržaj zaštićen autorskim pravima, a u većoj meri na proširivanje zakona o autorskim pravima tako da se prepoznaju i kažnjavaju kao posredni prekršitelji pružaoci usluga i distributeri softvera za koje se kaže da olakšavaju i podstiču pojedinačna dela kršenja od strane drugih.
Procene stvarnog ekonomskog uticaja kršenja autorskih prava jako se razlikuju i zavise od mnogih faktora. Ipak, nosioci autorskih prava, predstavnici industrije i zakonodavci dugo su karakterisali kršenje autorskih prava kao piratstvo ili krađu - jezik koji neki američki sudovi sada smatraju pežorativnim ili na drugi način spornim.[1][2][3]