Energija vezanja
From Wikipedia, the free encyclopedia
Energija vezanja (oznaka Ev ili EB) je najmanja energija potrebna da se sustav čestica poput kristala, molekule ili atomske jezgre rastavi na sastavne dijelove, atome ili nukleone (neutroni + protoni).[1] U fizici čvrstoga stanja i atomskoj fizici pojam se najčešće odnosi na najmanju energiju potrebnu da se elektron u određenom kvantnom stanju otrgne od sustava u kojem je vezan.
U nuklearnoj fizici, energija vezanja po nukleonu razlikuje se od jezgre do jezgre i određuje krivulju stabilnosti ovisno o masenome broju elementa. Prema energiji vezanja po nukleonu mogu se predvidjeti fuzijski procesi na malim vrijednostima i fisijski na velikim vrijednostima masenoga broja. Energija Sunčeva zračenja oslobađa se u efektivnoj pretvorbi četiriju protona u jezgru helija (fuzijom kilograma vodika u nešto manje od kilograma helija oslobađa se energija od 6 · 1014 J).