Apsorpciona spektroskopija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Apsorpciona spektroskopija se odnosi na spektroskopske tehnike koje mere apsorpciju zračenja, nastalu usled interakcije sa uzorkom, kao funkciju frekvencije ili talasne dužine.[1] Uzorak apsorbira energiju (npr. fotone) iz izvora zračenja pri čemu postoji razlika u intenzitetu apsorpcije u zavisnosti od frekvencije. Zavisnost intentiteta apsorpcije od frekvencije (ili talasne dužine) predstavlja apsorpcioni spektar. Apsorpciona spektroskopija ima primenu u analitičkoj hemiji kao tehnika kojom je moguće kvalitativno i kvantitativno odrediti neku supstancu (npr. infracrvena spektroskopija, UV-vidljiva spektroskopija).