Ivan Ribar
From Wikipedia, the free encyclopedia
Dr. Ivan Ribar (Vukmanić kraj Karlovca, 21. 1. 1881. — Zagreb, 2. 2. 1968.[1]) je bio jugoslavenski i hrvatski političar. Otac je narodnog heroja Ive Lole Ribara i mlađeg Jurice koji su oba pali u partizanima, a žena mu je pogubljena za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Studirao pravo u Zagrebu, Pragu i Beču, doktorirao 1904. u Zagrebu. God. 1913. bio je izabran za zastupnika Hrvatsko-srpske koalicije u Hrvatskom saboru te je sudjelovao u radu zajedničkoga sabora u Pešti. Kao pristaša ujedinjenja Južnih Slavena 1918. postao je članom Izvršnog odbora Narodnoga vijeća u Zagrebu. U vrijeme Kraljevine SHS, Ivan Ribar je 1920. godine bio predsjednik Ustavotvorne skupštine koja je odobrila zabranu Komunističke partije Jugoslavije.[2] Početkom II. svjetskog rata bio pričuvni časnik u Rogatici. Do 1942. živio je u ilegali u Beogradu, zatim je prešao na partizanski teritorij, pridružio se KPJ i na Titov poziv postao članom Vrhovnoga štaba. Bio je predsjednik Izvršnog odbora AVNOJ-a od 1942., predsjednik Prezidijuma Ustavotvorne skupštine od 1945., a nakon donošenja ustava predsjednik Narodne skupštine FNRJ (1946–53).[3]