Abdul Hamid II
From Wikipedia, the free encyclopedia
Abdul Hamid II (osmanlijski turski: عبد الحميد ثانی, `Abdü’l-Ḥamīd-i sânî; turski: İkinci Abdülhamit; 21. septembar 1842 – 10. februar 1918) bio je sultan Osmanlijskog Carstva od 1876. do 1909.[1][2] Bio je posljednji sultan koji je imao autokratsku kontrolu nad carstvom. Tokom njegove vladavine došlo je do pada moći i obima Osmanlijskog Carstva. Kako bi zaštitio državu proglasio je prvi osmanlijski ustav 1876. godine, što je bio znak progresivnog razmišljanja koji je obilježio njegovu ranu vladavinu. Nakon pritiskanja parlamenta na rat sa Rusijom kojem se protivio, Abdul Hamid II je suspendovao osmanlijski ustav i parlament 1878. godine i započeo apsolutnu vlast, završavajući time prvo ustavno doba Osmanlijskog Carstva.
Abdul Hamid II | |
---|---|
Sultan Osmanlijskog Carstva | |
Vladavina | 31. august 1876. - 27. april 1909. |
Prethodnik | Murat V |
Nasljednik | Mehmed V |
Supružnik | Nazikeda Kadinefendi Safinaz Nurefzun Kadinefendi Bedrifelek Kadinefendi Bijdar Kadinefendi |
Rođenje | 21. septembar 1842. Topkapi palata, Istanbul |
Smrt | 10. februar 1918. (u 75. godini) Bejlerbeji palata, Istanbul |
Nakon uklanjanja Abdul Hamida II sa prijestolja 1909. godine tokom Mladoturske revolucije, većina osmanlijskih građana je podržala povratak ustavne vladavine nakon tri desetljeća. Uprkos svom konzervativizmu i despotskoj vladavini, tokom njegove vladavine došlo je do modernizacije Osmanlijskog Carstva. To uključuje reformu birokratije, proširenje željeznice u Rumeliji i Anadoliji te izgradnja željeznice do Bagdada i Hedžaza, osnivanje sistema registracije stanovništva, osnivanje prvih modernih škola 1898. godine, reorganizovanje Ministarstva pravde i razvijanje telegrafskih sistema.