Komorski natriuretski peptid
From Wikipedia, the free encyclopedia
Komorski natriuretski peptid ili ventrikulski natriuretski pepid ili moždani natriuretski peptid (BNP) – poznat i kao natriuretski peptid B-tip – je hormon kojeg luče kardiomiociti u srčanoj komori, kao odgovor na istezanje uzrokovano povećanim volumenom komorske krvi. To je 32-aminokiselinski polipeptid BNP, koji se luči se vezan za fragment 76 – aminokiselinskog N-terminal u prohormonu zvanom NT-proBNP (BNPT), koji je biološki neaktivan. Kada je oslobođen, BNP se veže i aktivira pretkomorski receptor natriuretskog faktora NPRA, a u manjoj mjeri NPRB, na način sličan pretkomorskom natriuretskom peptidu (ANP), ali sa 10 puta manjim afinitetom. Međutim, biološko poluvrijeme BNP-a dvostruko je duže od ANP-a, a za NT-proBNP je čak i duže, što za dijagnostiku testiranje krvi, ove peptide čini boljom metom od ANP-a.
Fiziološka dejstva BNP-a slična su djelovanju ANP-a i uključuju smanjenje sistemski vaskularni otpor i centralni venski pritisak, kao i porast natriureze. Neto učinak ovih peptida je smanjenje krvnog pritiska, uslijed smanjenja sistemskog vaskularnog otpora i, prema tome, naknadnog opterećenja. Pored toga, djelovanje BNP-a i ANP-a rezultira smanjenjem minutnog volumena zbog ukupnog smanjenja centralnog venskog pritiska i predopterećenja, kao posljedice smanjenja volumena krvi koji slijedi nakon natriureze i diureze.[3]