Londonska konvencija o moreuzima
From Wikipedia, the free encyclopedia
U Londonskoj konvenciji o moreuzima, zaključenoj 13. jula 1841. između tadašnjih velikih sila Evrope – Rusije, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Austrije i Pruske – ponovo je uspostavljena "drevna vlast" Osmanlijskog Carstva zatvaranjem turskih moreuza (Bosfora i Dardanelija), koji povezuju Crno more sa Mediteranom, za sve ratne brodove, osim onih sultanovih saveznika tokom rata. Tako je koristio britanskoj pomorskoj moći na račun Rusije jer je potonja imala direktan pristup za svoju mornaricu Mediteranu.[1]
Potpisan | 13. juli 1841. (1841-07-13) |
---|---|
Lokacija | London, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Potpisnici |
Ugovor je jedan u nizu koji se bavi pristupom Bosforu, Mramornom moru i Dardanelima. Razvio se kao reakcija na tajni članak u Ugovoru Hünkâr İskelesi, nastalom 1833, u kojem je Osmanlijsko Carstvo jamčilo isključivo korištenje moreuza osmanlijskim i ruskim carskim ratnim brodovima u slučaju opšteg rata, ne dozvoljavajući "stranim ratnim brodovima da uđu u to pod bilo kojim izgovorom".[2] Savremeni ugovor koji kontroliše odnose jest Montrejska konvencija o režimu moreuza iz 1936, koja je još uvijek na snazi.