Mahmud II
From Wikipedia, the free encyclopedia
Mahmud II (osmanlijski turski: محمود ثانى Mahmud-u sānī, محمود عدلى Mahmud-u Âdlî; 20. juli 1785 – 11. juli 1839) bio je sultan Osmanlijskog Carstva[1][2][3] od 1808. do smrti 1839. Rođen je u Topkapi palati u Carigradu kao posthumni sin sultana Abdul Hamida I. Njegova vladavina je poznata po opsežnim upravnim, vojnim i fiskalnim reformama koje je pokrenuo, a koje su kulminirale Uredbom Tanzimata (Reorganizacija) te sproveli njegovi sinovi Abdulmedžid I i Abdulaziz I. On je često poznat kao "Turski Petar Veliki". Njegove reforme uključuju i ukidanje konzervativnih janjičara 1826. godine, što je omogučilo njegovim nasljednicima lakše donošenje reformi.
Ovaj članak zahtijeva čišćenje. |
Kratke činjenice Sultan Osmanlijskog Carstva, Vladavina ...
Mahmud II | |
---|---|
Sultan Osmanlijskog Carstva | |
Vladavina | 28. juli 1808. - 1. juli 1839. |
Prethodnik | Mustafa IV |
Nasljednik | Abdulmedžid I |
Dinastija | Osmanlije |
Otac | Abdulhamid I |
Majka | Naksidil sultanija |
Rođenje | 20. juli 1785. |
Smrt | 1. juli 1839. (u 49. godini) |
Zatvori