Nikita Hruščov
sovjetski političar / From Wikipedia, the free encyclopedia
Nikita Sergejevič Hruščov (ruski: Ники́та Серге́евич Хрущёв; 15. april 1894. - 11. septembar 1971.) bio je sovjetski političar koji je tokom Hladnog rata predvodio SSSR kao generalni sekretar Komunističke partije te kao vođa Sovjetskog Saveza od 1953. do 1964. Tokom svoje vladavine izvršio je destaljinizaciju Sovjetskog saveza, podržao napredak Sovjetskog svemirskog programa i uveo nekoliko relativno liberalnih reformi u oblastima unutrašnje politike. Njegove partijske kolege su ga uklonile sa vlasti 1964. zamijenivši ga Leonidom Brežnjevim kao generalnim sekretarom i Aleksejem Kosiginom kao premijerom.
Nikita Hruščov | |
---|---|
Vođa Sovjetskog Saveza | |
Vrijeme na vlasti 14. septembar 1953 – 14. oktobar 1964. | |
Prethodnik | Georgij Maljenkov |
Nasljednik | Leonid Brežnjev |
Rođenje | Nikita Sergejevič Hruščov (1894-04-17) 17. april 1894. Kalinovka, Rusija |
Smrt | 11. septembar 1971(1971-09-11) (77 godina) Moskva, SSSR |
Politička stranka | KPSSSR |
Porodica | |
Supruga | Jefrosinia Pisareva (1914–1919) Nina Hruščov(1923–1971) |
Potpis |
Hruščov je rođen 1894. u selu Kalinovka,[1] blizu današnje granice između Rusije i Ukrajine.[2] Tokom mladosti bio je zaposlen kao metalski radnik, a tokom Ruskog građanskog rata postao je politički komesar.[3] Uz pomoć Lazara Kaganoviča napredovao je sovjetskom hijerarhijom. Podržavši veliku čistku,[4] Josif Staljin ga 1938. postavlja za sekretara centralnog komiteta u Ukrajini.[5] Tokom Velikog patriotskog rata (Istočni front II svjetskog rata), Hruščov je kao posrednik između Staljina i njegovih generala učestvovao u krvavoj odbrani Staljingrada.[6] Nakon rata, opozvan je u Moskvu gdje je bio jedan od Staljinovih bliskih savjetnika.
Staljinova smrt 1953. je pokrenula borbu za vlast u kojoj je Hruščov pobijedio. Nakon što je učvrstio svoj autoritet generalnog sekretara na 20. kongresu stranke 1956, održao je Tajni govor kojim je osudio Staljinove čistke najavivši represivnu eru Sovjetskog saveza. Njegova unutrašnja politika usmjerena na poboljšanje života običnih građana je često bila neučinkovita, posebno u poljoprivredi. Oslanjajući se na projektile za nacionalnu odbranu, Hruščov je izvršio veliko smanjenje konvencionalnih snaga. Uprkos smanjenju, njegova vladavina je doživjela najnapetije godine Hladnog rata koja je kulminirala Kubanskom raketnom krizom. Umro je 1971. od srčanog udara.,[7]