Rusko-ukrajinski rat
sukob između Rusije i Ukrajine / From Wikipedia, the free encyclopedia
Rusko-ukrajinski rat[24] dugotrajni je rat između Rusije (zajedno s proruskim separatističkim snagama) i Ukrajine. Započeo je u februaru 2014. nakon ukrajinske Revolucije dostojanstva, a u početku je bio usredrsređen na status Krima i Donbasa, međunarodno priznatih kao dio Ukrajine. Prvih osam godina sukoba obuhvatao je rusko pripajanje Krima (2014) i rat u Donbasu (2014–) između Ukrajine i separatista koje podržava Rusija, kao i pomorske incidente, kibernetički rat i političke napetosti. Nakon gomilanja ruske vojske na granici između Rusije i Ukrajine od kraja 2021, sukob se značajno proširio kada je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu 24. februara 2022.
Rusko-ukrajinski rat | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Vojna situacija (redovno ažurirana) Pod kontrolom Ukrajine Pod okupacijom Rusije i proruskih snaga | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Ukrajina |
Rusija Donjecka NR Luganska NR | ||||||
Opskrba oružjem: Ekonomske sankcije Rusiji: |
Opskrba oružjem: | ||||||
Komandanti i lideri | |||||||
Volodimir Zelenski Denis Šmihalj Oleksij Reznikov Denis Monastirskij Oleksij Danilov Valerij Zalužnij Serhij Šaptala Ruslan Homčak Oleksandr Sirskij Vitalij Kličko |
Vladimir Putin Aleksandr Dvornikov Mihail Mišustin Sergej Šojgu Valerij Gerasimov Vladimir Kolokoljcev Denis Pušilin Vladimir Paškov Leonid Pasečnjik Sergej Kozlov | ||||||
Snage | |||||||
od 01.01.2024. 900.000+ | od 01.01.2024. - 500.000+ na teritoriji Ukrajine | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
110,000+ poginulih 250,000 ranjeno[16] [17] 2,768 zarobljeni[18][19][20] 500+ T-64 tenkova[21] |
150,000+ poginulih[16][22] 350,000+ ranjeno[16] | ||||||
Civilne žrtve: 40.000+ poginulih (januar 2024)[23] 40.000–70.000 ranjeno (januar 2024)[16] |
Nakon prosvjeda na Euromajdanu i revolucije, koja je dovela do smjene proruskog predsjednika Viktora Janukoviča u februaru 2014, u dijelovima Ukrajine izbili su proruski nemiri. Ruski vojnici bez oznaka preuzeli su kontrolu nad strateškim položajima i infrastrukturom na ukrajinskom teritoriju Krima i zauzeli krimski parlament. Rusija je organizirala kontroverzni referendum, čiji je ishod bio da se Krim pridruži Rusiji. To je dovelo do pripajanja Krima Rusiji. U aprilu 2014. demonstracije proruskih skupina u regiji Donbas u Ukrajini eskalirali su u rat između ukrajinske vojske i separatista samoproglašenih republika Donjeck i Lugansk, koje podržava Rusija.
U augustu 2014. neoznačena ruska vojna vozila prešla su granicu[25] u Republiku Donjeck. Počeo je neobjavljeni rat između ukrajinskih snaga s jedne strane, a separatisti su se pomiješali s ruskim postrojbama s druge, iako je Rusija pokušala sakriti svoju umiješanost. Rat je prerastao u statičan sukob, s opetovanim neuspjelim pokušajima prekida vatre. Godine 2015. sporazum Minsk II potpisale su Rusija i Ukrajina, ali je niz sporova spriječio njegovu punu provedbu.
U 2021. i početkom 2022. došlo je do velikog gomilanja ruske vojske oko ukrajinskih granica. NATO je optužio Rusiju za planiranje invazije, što je ona negirala. Ruski predsjednik Vladimir Putin kritizirao je proširenje NATO-a kao prijetnju njegovoj zemlji i zatražio, da se Ukrajini zabrani pridruživanje vojnom savezu. Također je izrazio ruske iredentističke stavove, doveo u pitanje pravo Ukrajine na postojanje i pogrešno izjavio da je Ukrajinu stvorila Sovjetska Rusija. Rusija je 21. februara 2022. službeno priznala dvije samoproglašene separatističke države u Donbasu i otvoreno poslala vojnike na te teritorije. Tri dana kasnije Rusija je napala Ukrajinu. Veliki dio međunarodne zajednice osudio je Rusiju za njezine postupke u postrevolucionarnoj Ukrajini, optužujući je za kršenje međunarodnog prava i kršenje ukrajinskog suvereniteta. Mnoge zemlje uvele su ekonomske sankcije protiv Rusije, ruskih pojedinaca ili kompanija,[26] posebno nakon invazije 2022. godine.