T-ćelija
From Wikipedia, the free encyclopedia
T-ćelije ili T-limfociti su tip limfocita (podtipa bijelih krvnih zrnaca) koji imaju centralnu ulogu u ćelijskom imunitetu. Od drugih limfocita, kao što su B-ćelije i prirodnih ćelija ubica, razlikuju se po prisustvu receptorna T-ćelija na površini ćelije. One se nazivaju T-ćelije, jer sazrijevaju u timusnim timocitima[1] (neki također sazrijavaju krajnicima.[2]).
T-ćelia (Lymphocytus T) | |
---|---|
Detalji | |
Sistem | Imunski sistem |
Identifikatori | |
Code | TH H2.00.04.1.02007 |
TH | H2.00.04.1.02007 |
FMA | 62870 |
Anatomska terminologija |
Od nekoliko podskupova T-ćelija, svaki ima različite funkcije. Većina ljudskih T-ćelija koje preuređuju svoje alfa i beta lance na ćelijskom receptoru, nazivaju se alfa i beta T-ćelije (αβ T-ćelije) i dio su adaptivnog imuniteta. Specijalizirane gama delta ćelije, (mali broj T-ćelija u ljudskom tijelu, mnogo češće kod preživara), imaju nevarirajuće receptore T-limfocita, s ograničenom raznolikosti, koji se mogu efektivno predstavljati antigene drugim T-ćelijama.[3] i smatraju se dijelom urođenog imunskog sistema.