![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/ed/Human_right_ear_%2528cropped%2529.jpg/640px-Human_right_ear_%2528cropped%2529.jpg&w=640&q=50)
Uho
From Wikipedia, the free encyclopedia
Uho je organ čula sluha, a kod sisara i ravnoteže. U sisara uho se obično opisuje kao da ima tri dijela: vanjsko, srednje i unutrašnje uho. Vanjsko uho sastoji se od ušne školjke i ušnog kanala. Budući da je vanjsko uho jedini vidljivi dio uha kod većine životinja, riječ "uho" često se odnosi samo na vanjski dio.[1] Srednje uho uključuje bubnjić i tri kosti. Unutrašnje uho nalazi se u koštanom labirintu i sadrži strukture koje su ključne za nekoliko čula: polukružni kanali, koji omogućavaju ravnotežu i praćenje oka prilikom kretanja; utrikulus i sakulus, koji omogućavaju ravnotežu u mirovanju; i pužnica, koja omogućava sluh. Uši kičmenjaka postavljene su donekle simetrično na obje strane glave, a raspored pomaže lokalizaciji zvuka.
Uho | |
---|---|
![]() Vanjski dio ljudskog uha | |
![]() Građa ljudskog uha: 1. Vanjsko uho | |
Detalji | |
Latinski | Auris |
Sistem | Slušni sistem |
Identifikatori | |
Gray's | p.1029 |
TA | A01.1.00.005 A15.3.00.001 |
FMA | 52780 |
Anatomska terminologija |
Uho se razvija od prve farinksne vrećice i šest malih oteklina koje se razvijaju u ranim embrionima nazvanih otične plakode, a koje su izvedene iz ektoderma . Uho može biti pogođeno bolestima, uključujući infekciju i traumatsdko oštećenje. Bolesti uha mogu dovesti do gubitka sluha, zujanja u ušima i poremećaja ravnoteže kao što je vrtoglavica, iako na mnoga od ovih stanja može uticati oštećenje mozga ili nervni putevi koji vode od uha.
Uho se ukrašava naušnicama i drugim nakit u brojnim kulturama hiljadama godina i podvrgnuto je hirurškim i kozmetičkim izmjenama.