Uspon na Mount Everest bez dodatnog kisika
From Wikipedia, the free encyclopedia
Uspon na Mount Everest bez dodatnog kisika prvi su izveli 1978. godine italijanski alpinista Reinhold Messner i austrijski alpinista Peter Habeler.
Penjanje na Mount Everest, najviši vrh na svijetu, postao je izazov za alpiniste nakon prvog uspona 1953. godine koji su izveli Edmund Hillary i Tenznig Norgay. Dugo vremena se vodila rasprava o potrebi korištenja dodatnog kisika prilikom uspona na visine preko 8.000 m. i mišljenja su bila podijeljena. Dvojica vrsnih alpinista, Mesnner i Habeler su bili mišljenja da kisik ne treba koristiti. Njih dvojica su 1975 godine ispenjali jedanaesti vrh na svijetu Gasherbrun I (8.080 m.) bez dodatnog kisika.
U proljeće 1978. godine Mesnner i Habeler postali su članovi Austrijske ekspedicije na Mount Everest koju je Wolfgang Nairz preko Jugoistočnog grebena vodio na vrh. U ovoj ekspediciji bio je i Reinhard Karl, prvi Nijemac koji je osvoji Mount Everest, uz upotrebu dodatnog kisika. U martu je ekspedicija pristigla u Bazni kamp. Nekoliko nedjelja su proveli u aklimatizaciji podižući kampove I-IV.[1]