Yasser Arafat
From Wikipedia, the free encyclopedia
Yasser Arafat[1] pravim imenom Mohammed Abdel Rahman Abdel Raouf Arafat al-Qudwa al-Husseini (rođen 24. augusta, 1929 u Kairu[2], Egipat – umro 11. novembra, 2004, u Parizu, Francuska), je bio palestinski političar i vođa, iznimno omiljen u bivšoj Jugoslaviji.
Jaser Arafat | |
---|---|
1. predsjednik Nacionalne uprave Palestine | |
Vrijeme na vlasti 5. juli 1994 – 11. novembar 2004. | |
Nasljednik | Rawhi Fattouh (v.d.) |
Rođenje | (1929-08-24) 24. august 1929. Kairo, Egipat |
Smrt | 11. novembar 2004(2004-11-11) (75 godina) Pariz, Francuska |
Porodica | |
Supruga | Suha Arafat (1990–2004) |
Djeca | 1 |
Potpis |
Sudjelovao je u osnivanju pokreta Al Fatah, a 1968. je postao i njegov vođa. PLO je osnovan 1964., Arafat je postao njen predsjednik 1969. a potom 1971. i glavni zapovjednik Palestinskih revolucionarnih snaga. Cilj je bio vratiti Palestini zemlju koju je Izrael okupirao. On je organizirao gerilske napade. 1982. izrealska vojska je udaljila PLO od njihovog sjedišta u Libanu. Arafat je 1983. osnovao novu bazu u Tunisu, a 1989 je pozvan u UN gdje je odbacio nasilje, priznao državu Izrael i pozvao na političko rješenje problema. 1993. potpisao je mirovni ugovor sa Izraelom. Te iste godine dolazi na čelo nove Palestinske narodne uprave u Gazi i autonomne palestinske gradove na zapadnoj obali. Od tada je izgubio podršku mnogih Palestinaca zbog neuspješnog rješavanja osnovne infrastruktre, zbog navodnih prevelikih ustupaka Izrealcima u mirovnim pregovorima i zbog autokratskog načina vladanja. Godine 1996. je izabran za predsjednika palestinske samouprave.
Dobitnik je Nobelove nagrade za mir 1994. zajedno s Yitzhak Rabinom i Shimon Peresom.