Kamčatka
From Wikipedia, the free encyclopedia
Poluotok Kamčatka (rus. полуостров Камчатка, poluostrov Kamčatka) je 1250 kilometara dug poluotok na ruskom dalekom istoku. Površina poluotoka je 472 300 km². Leži između Tihog oceana na istoku i Ohotskog mora na zapadu.[1]
Kamčatka rus. полуостров Камчатка | |
---|---|
Poluotok | |
Vulkani Kamčatke | |
Topografija poluotoka | |
Položaj | |
Koordinate | 56°16′N 161°04′E |
Smještaj | Ruski daleki istok |
Država | |
Ocean | Tihi ocean |
Razdvaja | Ohotsko more i Beringovo more |
Fizikalne osobine | |
Površina | 270000 km2 |
Duljina | 1250 km |
Najviši vrh | Ključevska Sopka, 4750 m |
Stanovništvo | |
Glavno naselje • broj stan.: | Petropavlovsk-Kamčatski 164900 (2021.) |
Broj stanovnika | 289033 (2023., procjena) |
Svjetska baština – UNESCO | |
Vulkani Kamčatke | |
Država | Rusija |
Godina uvrštenja | 1996. (20. zasjedanje)Prošireno 2001. |
Vrsta | Prirodno dobro |
Mjerilo | vii, viii, ix, x |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:765 |
Neposredno ispred samog poluotoka je 10 500 metara duboka Kurilsko-kamčatska brazda.
Poluotok Kamčatka, Komandorski otoci i otok Karaginski zajedno čine Kamčatski kraj, administrativnu jedinicu Ruske Federacije. Kamčatka je slabo naseljena. Većina od 402 500 stanovnika su Rusi, a značajna manjina su Korjaci, kojih ima oko 13 000. Više od polovice stanovništva (198 028 živi i gradu Petropavlovsk-Kamčatski) i obližnjem mjestu Jelizovo (41 533).
Na Kamčatki se nalaze vulkani Kamčatke, uvršteni na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
Kamčatka prima oko 2700 mm padalina godišnje. Ljeta su umjereno hladna, a zime su olujne.