Vertikalni lansirni sustav
From Wikipedia, the free encyclopedia
Vertikalni lansirni sustav (VLS) napredni je sustav za držanje i ispaljivanje projektila na pokretnim pomorskim platformama, kao što su brodovi i podmornice. Svaki vertikalni lansirni sustav sastoji se od određenog broja ćelija koje mogu držati jedan ili više projektila spremnih za ispaljivanje. Tipično, svaka ćelija može držati niz različitih tipova projektila, dopuštajući brodu fleksibilnost da utovari najbolje za određenu misiju. Nadalje, kada se razviju nove rakete, one se obično postavljaju na postojeće vertikalne lansirne sustave, omogućujući postojećim brodovima da koriste nove tipove raketa bez skupih preinaka. Kada se izda naredba, projektil leti ravno prema gore dovoljno daleko od ćelije i broda, a zatim se okreće na željenu putanju.
VLS omogućuje površinskim beodovima da imaju veći broj oružja spremnih za paljbu u bilo kojem trenutku u usporedbi sa starijim lansirnim sustavima kao što su jednokraki lanseri Mark 13 i dvokraki Mark 26, koji su se punili straga iz spremnika ispod glavne paluba. Uz veću spremnost za paljbu VLS je puno tolerantniji i pouzdaniji od prethodnih sustava te ima manji radarski udarni presjek (RCS, za radar cross section). Američka mornarica sada se oslanja isključivo na VLS za svoje razarače i krstarice s navođenim projektilima.
Najrasprostranjeniji vertikalni lansirni sustav na svijetu je Mark 41, koji je razvila Mornarica Sjedinjenih Država. Više od 11 000 raketnih ćelija Mark 41 VLS isporučeno je ili naručeno za korištenje na 186 brodova u 19 klasa i u 11 mornarica diljem svijeta. Ovaj sustav trenutno služi američkoj mornarici, kao i australskoj, danskoj, nizozemskoj, njemačkoj, japanskoj, novozelandskoj, norveškoj, južnokorejskoj, španjolskoj i turskoj mornarici, dok su drugi poput grčke mornarice preferirali sličan sustav, Mark 48.[1]
Na razaraču klase Zumwalt koristi se napredni sustav vertikalnog lansiranja Mark 57. Stariji sustavi Mark 13 i Mark 26 ostaju u službi na brodovima koji su prodani drugim zemljama kao što su Tajvan i Poljska.
Kada se instalira na SSN (napadnu podmornicu na nuklearni pogon), VLS omogućuje korištenje većeg broja raznovrsnog oružja u usporedbi s upotrebom samo torpednih cijevi.