Alan Bean
From Wikipedia, the free encyclopedia
Alan LaVern "Al" Bin (engl. ; Viler, 15. mart 1932 — Hjuston, 26. maj 2018) bio je američki pilot, vazduhoplovni inženjer i astronaut; četvrti čovek na Mesecu. Izabran je za astronauta 1963. godine.
Alan Bin | |
---|---|
Astronaut NASA | |
Puno ime | Alan LaVern Bin |
Mesto rođenja | Viler, Teksas, SAD |
Datum smrti | 26. 5. 2018. (86 godina) |
Mesto smrti | Hjuston, Teksas, SAD |
Grob | Nacionalno groblje Arlington |
Državljanstvo | Američko |
Obrazovanje | UT (BS, 1955) |
Zanimanje | astronaut opitni pilot vazduhoplovni inženjer |
Status | preminuo |
Čin | Kapetan (ARM) |
Vreme u svemiru | 69 dana 15 sati 45 minuta |
Svemirske šetnje | 3 (10 sati 26 minuta) |
Selekcija | Nasina grupa 3 iz 1963. |
Misije | Apolo 12, Skajlab 3 |
Logo misija | |
Penzionisanje | 6. 1981; pre 42 godine (1981-06) |
Odlikovanja | |
Veb-sajt | http://www.alanbeangallery.com |
Pre nego što je izabran za astronauta, leteo je kao borbeni pilot na F-9 kugaru i A-4 Skajhoku u Američkoj ratnoj mornarici, kojoj se pridružio po završetku fakulteta 1955. Pošto je uspešno okončao obuku u elitnoj mornaričkoj školi za probne pilote u Paks Riveru, Merilend, leteo je u tom svojstvu, a u školi je upoznao svog budućeg Apolo kolegu, Pita Konrada, koji mu je bio instruktor. Kao probni pilot i izabran je za astronauta od strane NASA, nakon što je godinu dana ranije odbijen. U svemir je leteo dva puta, kao pilot lunarnog modula Apola 12 (selektovan nakon smrti Kliftona Vilijamsa, koji je prvobitno određen za tu poziciju) i kao komandant Skajlaba 3, druge misije na svemirskoj stanici Skajlab. Proveo je 69 dana u svemiru, četvrti je čovek na Mesecu i jedan od 24.-ice koji su putovali na njega. Dvaput se našao i u ulozi rezervnog komandanta, za misije Džemini 10 i Apolo-Sojuz Test Projekat, i člana rezervne posade za let Apolo 9.
Nakon što je raketa Saturn V poletela, udar groma je poremetio elektriku na letelici i doveo u pitanje dalju realizaciju misije Apolo 12. Jedan od specijalista u kontroli leta u Hjustonu, Džon Aron, izašao je sa rešenjem koje je ušlo u almanahe NASA: "." To je značilo da se elektronski sistem za signalizaciju premesti u pomoćni režim, što će omogućiti nesmetano funkcionisanje čak i u uslovima niske voltaže. Komandant leta Konrad nije znao o čemu se radi, kao ni pilot komandnog modula Gordon, ali je Bin prepoznao komandu, izvršio je i tako spasao misiju.[1]
Škotlanđanin poreklom, na Mesec je poneo i komadić tartana klana MekBin, čiji je potomak.[2] Posada Apola 12 ostala je upamćena kao , jer su sva tri astronauta bili oficiri Mornarice.
Tokom karijere je zabeležio 7.145 časova leta, od čega 4.890 na mlaznjacima.
Po završetku srednje škole 1950. godine, pošao je na studije Univerziteta Teksas, na kom je diplomirao kao vazduhoplovni inženjer 1955. godine. Na fakultetu je bio mornarički stipendista.
Iz Mornarice se penzionisao u činu kapetana 1975, a NASA-u je napustio juna 1981. godine i aktivno se počeo baviti slikarstvom. Naslikao je brojne Mesečeve pejzaže i dočarao na platnu kosmičke avanture njega i njegovih kolega iz vremena Apolo misija.[3]
Bin je u mladosti bio član Mladih izviđača SAD i imao je čin .[4] Član je nekoliko kuća slavnih i nosilac brojnih društvenih priznanja, civilnih i vojnih odlikovanja. Ženio se dva puta, i ima sina i ćerku iz prvog braka. Bio je poslednji živi član posade Apola 12, do smrti 26. maja 2018. godine. Sahranjen je uz vojne počasti na Nacionalnom groblju Arlington.