Zapadno slikarstvo
From Wikipedia, the free encyclopedia
Historija zapadnog slikarstva predstavlja trajnu, iako isprekidanu, tradiciju od antike do današnjeg vremena.[2] Do sredine 19. vijeka prevashodno se doticala predstavnih i klasičnih oblika proizvodnje, nakon kojeg je vremena više modernih, apstraktnih i konceptualnih formi dobilo favorizaciju.[3]
Razvoji u zapadnom slikarstvu historijski su paralelni sa onima u Istočnom slikarstvu, generalno nekoliko vijekova kasnije.[4] Afrička umjetnost, islamska umjetnost, indijska umjetnost,[5] kineska umjetnost i japanska umjetnost[6] imale su značajan utjecaj na zapadnu umjetnost, a na kraju i obrnuto.[7]
Isprva služeći carskim, privatnim, građanskim i religijskim pokroviteljima, zapadno slikarstvo kasnije je našlo publiku među aristokratijom i srednjom klasom. Od srednjeg vijeka i tokom renesanse slikari su radili za crkvu i bogatu aristokratiju.[8] Počevši u periodu baroka, umjetnici su primali privatne narudžbe od obrazovanije i uspješnije srednje klase.[9] Ideja "umjetnosti zarad umjetnosti"[10] počela je nalaziti izražaj u djelu romantičkih slikara poput Francisca de Goye, Johna Constablea i J. M. W. Turnera.[11] Tokom 19. vijeka komercijalne galerije osnivane su i nastavile su pružati pokroviteljstvo u 20. vijeku.[12][13]
Zapadno slikarstvo dostiglo je svoj vrhunac u Evropi za vrijeme renesanse, zajedno sa usavršenjem crtanja, upotrebom perspektive, ambicioznom arhitekturom, tapiserijom, vitrajima, skulpturom i periodom prije i poslije dolaska štamparske mašine.[14] Slijedeći dubinu otkrića i složenost inovacija renesanse, bogato nasljedstvo zapadnog slikarstva (od baroka do savremene umjetnosti). Historija slikarstva nastavlja se u 21. vijek.[15]