Hip-hop (kultura)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Hip-hop[1] (енгл. ) ili hiphop[2] je kulturni ili umetnički pokret koji je nastao u Bronksu, Njujork. Poreklo imena je često sporno. Takođe se vode rasprave da li je hip-hop započeo u Južnom ili Zapadnom Bronksu.[3][4][5][6][7] Iako se termin hip-hop često koristi isključivo za hip-hop muziku (uključujući i rep),[8] hip-hop karakteriše devet elemenata, od kojih se samo četiri elementa smatraju ključnim za muzičko razumevanje hip-hopa. Glavni elementi hip-hopa sastoje se od četiri glavna stuba. Afrika Bambata iz hip-hop kolektiva Zulu Nacija sumirao je stubove hip-hop kulture, formulišući pojmove: repovanje (koji se takođe naziva em-sing), ritmički stil vokalne rime (oralnost); di-džejing (i turntablizam), koje stvara muziku sa gramofonom i di-džej miksetom (slušno/zvučno i muzičko stvaranje); brejkdens (pokret/ples); i grafiti.[4][9][10][11][12] Ostali elementi hip-hop podkulture i umetničkih pokreta izvan glavna četiri su: hip-hop kultura i istorijsko znanje o pokretu (intelektualno/filozofsko); bitboks, vokalni stil udaraljki; ulično preduzetništvo; hip-hop jezik; između ostalog i hip-hop moda i stil.[13][14][15] Peti element, iako se o njemu raspravlja, obično se smatra ulično znanje, hip-hop moda ili bitboks.[4][9]
Bronks hip-hop scena se pojavila sredinom 1970-ih iz kvartovskih zabava, koje su priređivali Blek Spejds, afroamerička grupa koja je opisana kao banda, klub i muzička grupa. Kao rođendan pokreta se često navodi 11. avgust 1973, odnosno žurka Back to School Jam koju je organizovao DJ Kool Herc.[16]
Duo brata i sestre Klajva Kampbela, a.k.a. DJ Kul Herc i Sindi Kampbel dodatno su ugošćavali DJ žurke u Bronksu i zaslužni su za uspon žanra.[17] Hip-hop kultura se proširila na gradske i prigradske zajednice širom Sjedinjenih Država, a potom i sveta.[18] Ovi su se elementi znatno prilagodili i razvili, posebno jer su se umetničke forme proširile na nove kontinente i spojile sa lokalnim stilovima tokom devedesetih i narednih decenija. Iako se pokret i dalje širi širom sveta i istražuje bezbroj stilova i umetničkih oblika, uključujući hip-hop teatar i hip-hop film, četiri temeljna elementa daju koherenciju i snažne temelje hip-hop kulturi.[4] Hip-hop je istovremeno nova i stara pojava; važnost uzorkovanja numera, ritmova i basovskih linija od starih zapisa do forme umetnosti znači da se veliki deo kulture vrteo oko ideje o ažuriranju klasičnih snimaka, stavova i iskustava za modernu publiku. Uzorkovanje starije kulture i njena ponovna upotreba u novom kontekstu ili novom formatu naziva se „fliping” u hip-hop kulturi.[19] Hip-hop muzika sledi stopama ranijih afroameričkih i latino muzičkih žanrova poput bluza, džeza, ragtajma, fanka, salse i diska, da bi postala jedan od najpraktičnijih žanrova u svetu.
Godine 1990, Ronald „Bi-Stinger” Savidž, bivši član Zulu nacije, postao je zaslužan za formulisanje izraza „Šest elemenata hip-hop pokreta”, inspirisan snimcima Publik Enemia. „Šest elemenata hip-hop pokreta” su: osvešćenost svesti, svest o građanskim pravima, svest o aktivizmu, pravda, politička svest i svest zajednice u muzici. Ronald Savidž je poznat kao sin hip-hop pokreta.[20][21][22][23][24][25]
U 2000-ima, s porastom novih medijskih platformi i Veb 2.0, fanovi su otkrivali i preuzimali ili prenosili hip-hop muziku preko veb lokacija društvenih mreža počevši od Majspejsa, kao i sa veb lokacija poput Jutjub, , SaundKlaud, i Spotifaj.[26][27][28]