Minijatura (iluminirani rukopis)
осликани рукопис / From Wikipedia, the free encyclopedia
Reč minijatura, izvedena iz latinskog glagola („obojiti minijumom“, crvenim olovom[1]) označava malu ilustraciju koja je korištena za ukrašavanje antičkog ili srednjovekovnog iluminiranog rukopisa; jednostavnih ilustracija ranih kodeksa umanjene ili ocrtane tim pigmentom. Generalno mali obim takvih srednjovekovnih slika doveo je do etimološke zabune sa minutnošću i do primene termina na male slike, posebno portretnim minijaturama,[2] koje su, međutim, izrasle iz iste tradicije i bar su u početku koristile slične tehnike.
Pored zapadne i vizantijske tradicije, postoji još jedna grupa azijskih tradicija, koja je uglavnom ilustrativnija po prirodi, a od svog porekla kao ukrasa rukopisnih knjiga takođe se razvila u male pojedinačne listove koji se čuvaju u albumima, koji se takođe nazivaju minijaturama, dok to nije slučaj sa zapadnim ekvivalentima u akvarelu i drugim medijima. Tu spadaju i persijske minijature, i njihovi mogulski, osmanski i drugi indijski izdanci.