Uloga angiogeneze u patogenezi metastaziranja
From Wikipedia, the free encyclopedia
Uloga angiogeneze u patogenezi metastaziranja je značajna, jer stvara nove krvne sudove, koji su suštinska komponenta metastatskog puta, kojim tumorske ćelije izlaze iz primarnog tumorskog žarišta i ulaze u cirkulaciju. Takođe metastaski proces najvećim delom zavisi od angiogeneze u bar dva patogenetska događaja. Prvo, novostvoreni krvni sudovi u tumoru svojom propustljivošću (zbog delimičnog nedostatka bazalne membrane i slabih međućelijskih bočnih veza), omogućavaju tumorskim ćelijama ulazak u cirkulaciju,[1] i drugo, jer nakon dolaska u ciljne organe metastatske tumorske ćelije moraju angiogenezom razviti sopstvenu mrežu krvnih sudova da bi tumor narastao do klinički vidljive veličine.
Uloga angiogeneze u patogenezi metastaziranja | |
---|---|
Ilustracija prikazuje hematogenoznu metastazu, zbog delimičnog nedostatka bazalne membrane i slabih međućelijskih bočnih veza, u angiogenezom novostvorenim krvnim sudovima u tumoru | |
Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
DiseasesDB | 28954 |
MedlinePlus | 002260 |
Za mnoge tumore, vaskularna gustina može biti prognostički indikator metastatičkog potencijala, pri čemu su primarno vaskularni primarni tumori sa većom učestalošću metastaza nego loše vaskularizovani tumori. Tumor angiogenezu reguliše proizvodnjom angiogenih stimulatora, uključujući članove fibroblastnog faktora rasta i grupu vaskularnih endotelnih faktora rasta. Pored toga, tumori mogu aktivirati angiogene inhibitore kao što su angiostatin i endostatin koji mogu modulirati angiogenezu i na primarnom mestu i na nizvodnim mestima metastaze.[2]
Dakle, danas je koncept po kojem je razvoj kancera i njegovo metastaziranje zavisna od angiogeneze, prihvaćen na svim nivoima istraživanja. Zato ovaj koncept čini kontrolu tumorske angiogeneze jednim od obećavajućih terapeutskih načina kancerologije, jer je prelazak iz latentne faze u invazivnu i metastatsku fazu raka povezan je sa onim što se zove „angiogeni prekidač”. To podrazumeva kompleksne ćelijske i molekularne interakcije između kancerogenih ćelija, endotelne ćelije i komponente ekstra-ćelijskog matriksa, ili postojanje specifičnih proteina koje izlučuju tumorske ćelije, sposobnim da stimulišu proliferaciju kapilarnih endotelnih ćelija.[3]