Veneracija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Veneracija (latinski , grčki τιμάω, ), ili venecaja svetaca, je čin poštovanja sveca, osobe za koju je bilo utvrđeno da ima visok stepen pobožnosti i svetosti.[1] Anđeli su u mnogim religijama poštovani u sličnoj meri. Filološki, „venerisati” dolazi od latinskog glagola, venerare, što znači posmatrati s poštovanjem i respektom. Veneraciju svetaca formalno ili neformalno sprovode pripadnici nekih grana svih glavnih religija, uključujući hrišćanstvo, judaizam,[2] hinduizam,[3] islam,[4] i budizam.[1][3]
U okviru hrišćanstva, veneraciju vrše grupe poput istočne pravoslavne crkve, rimokatoličke i istočne katoličke crkve, koje sve imaju različite postupke kanonizacije ili glorifikacije. U katoličkim i pravoslavnim crkvama, veneracija se iskazuje klanjanjem s poštovanjem ili krštenjem rukom pred ikonama, relikvijama ili kipovima sveca, ili odlaskom na hodočašće na mesta povezana sa svecima. Generalno, protestanti ne praktikuju veneraciju.
Hinduizam ima dugu tradiciju veneracije svetaca, izraženu prema raznim guruima i učiteljima svetosti, kako živim, tako i mrtvim. Razne grane budizma uključuju formalno liturgijsko poštovanje svetaca, pri čemu je mahajanski budizam klasifikovao stepene svetosti.[1][3]
U islamu, veneraciju svetaca praktikuju mnoge pristaše tradicionalnog sunitskog islama (sunitski sufiji, na primer) i šiitskog islama, i to se čini mnogim delovima sveta kao što su Turska, Egipat, južna Azija i jugoistočna Azija.[5][6] Ostale sekte, poput vehabista itd, ne prihvataju tu praksu.[7]
U judaizmu ne postoji klasično ili formalno priznavanje svetaca, ali postoji duga istorija poštovanja prema biblijskim herojima i mučenicima. U nekim regionima, na primer u judaizmu u Maroku, postoji duga i rasprostranjena tradicija veneracije svetaca.[1][2][3]